Može li strana država do vaših podataka?
Važnije od toga gdje su vaši podaci je tko ih kontrolira, a GDPR i Akt o podacima pokazuju što pitati pružatelja i što unijeti u ugovor.
- Objavljeno
- Ažurirano
- Vrijeme čitanja
- 7 min čitanja
- Urednik
- David Lahuta
Ukratko
Podatkovni centar u Europi sam po sebi ne određuje kome se može naložiti da preda vaše podatke. Prema američkom pravu nalog pružatelju komunikacijskih usluga ili usluga u oblaku obuhvaća podatke koje ima u svom posjedu, na čuvanju ili pod svojom kontrolom, gdje god bili pohranjeni.3 Pravo EU-a ima svoj odgovor. Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) priznaje presudu stranog suda ili odluku stranog tijela o predaji osobnih podataka samo ako se temelji na međunarodnom sporazumu, primjerice na ugovoru o uzajamnoj pravnoj pomoći.2 Od 12. rujna 2025. Akt o podacima (Data Act) isto propisuje za ostale podatke koje u EU-u čuvaju pružatelji usluga u oblaku.5 Time su podaci pravno zaštićeni, no pružatelj se i dalje može naći između dvaju pravnih poredaka.4 Zato treba razjasniti tko kontrolira vaše podatke, kojem pravu ta tvrtka podliježe i što ugovor predviđa ako nalog stigne.
Što je odlučila Francuska i zašto?
Francuska vlada objavila je 26. siječnja 2026. da će do 2027. u sve državne službe uvesti Visio, alat za online sastanke koji je razvila njezina međuresorna uprava za digitalizaciju DINUM.1 Visio će biti jedini alat za videosastanke državnih službenika.1
Vlada je razloge navela u svom priopćenju. Cilj je prestati koristiti rješenja iz zemalja izvan Europe te očuvati sigurnost i povjerljivost elektroničke komunikacije države.1 Prema vladi, šarenilo različitih alata za sastanke slabi sigurnost podataka, stvara stratešku ovisnost o vanjskoj infrastrukturi i povećava troškove.1 Visio je smješten kod pružatelja s oznakom SecNumCloud, sigurnosnom kvalifikacijom koju dodjeljuje ANSSI, francuska nacionalna agencija za kibernetičku sigurnost.1 Nadležni ministar rekao je da država ne smije riskirati da njezina znanstvena razmjena, osjetljivi podaci i strateške inovacije budu izloženi akterima izvan Europe.1
To je odluka jedne države o njezinim vlastitim službama. Tvrtkama ne propisuje nikakvo pravilo. No na razini države postavlja isto pitanje koje si mnogi direktori postavljaju o vlastitim sustavima.
Štiti li smještaj u Europi podatke od strane vlade?
Sam po sebi ne. Gdje se nalaze poslužitelji jedno je pitanje. Tko kontrolira podatke i pravu koje države podliježe ta tvrtka sasvim je drugo.
Američki zakon CLOUD Act iz ožujka 2018. dodao je kratak odjeljak u U.S. Code, zbirku američkih saveznih zakona.3 Prema tom odjeljku pružatelj elektroničkih komunikacijskih usluga ili usluga udaljene obrade podataka mora ispuniti svoje obveze prema američkom pravu da sačuva, sigurnosno kopira ili otkrije komunikaciju i zapise korisnika koje ima u svom posjedu, na čuvanju ili pod svojom kontrolom, i to bez obzira na to nalaze li se u Sjedinjenim Državama ili izvan njih (u izvorniku „regardless of whether”).3
Europski odbor za zaštitu podataka i Europski nadzornik za zaštitu podataka ocijenili su taj zakon 2019. za Europski parlament. Prema njihovu tumačenju on američkim tijelima daje pravo da od pružatelja usluga koji podliježe američkoj jurisdikciji zatraže podatke pohranjene u inozemstvu.4 Upozorili su i na njegove granice. Odnosi se na ciljane zahtjeve u konkretnim kaznenim istragama, uz postupovna jamstva, i ne dopušta sustavno ni masovno prikupljanje podataka.4
Dva su pitanja ostavili otvorenima. Odnosi li se zakon i na tvrtke iz EU-a koje su na neki način prisutne u Sjedinjenim Državama? I kako se tumači „kontrola” kod društava kćeri američkih tvrtki u EU-u?4 Upravo zato pri odabiru pružatelja treba pitati tko mu je vlasnik, a ne samo gdje mu je sjedište.
| Gdje su vaši podaci i tko njima upravlja | Što može nalog iz zemlje izvan EU-a, prema našem tumačenju izvora |
|---|---|
| Vaši vlastiti poslužitelji kojima upravljaju vaši ljudi | Nalog bi bio upućen vama kao tvrtki iz EU-a i u EU-u se priznaje samo na temelju međunarodnog sporazuma2 |
| Pružatelj s poslovnim nastanom u EU-u, bez matičnog društva ili prisutnosti izvan EU-a | Isto, pružatelj podliježe pravu EU-a25 |
| Europski podatkovni centar pružatelja koji podliježe američkoj jurisdikciji | Pružatelju se nalog može uputiti izravno, gdje god podaci bili pohranjeni3; pravo EU-a bez sporazuma takav nalog ne priznaje, pa se pružatelj nalazi u sukobu zakona4 |
| Pružatelj iz EU-a s uredom ili matičnim društvom u Sjedinjenim Državama | Prema mišljenju europskih tijela za zaštitu podataka, otvoreno pitanje4 |
Što kaže GDPR?
GDPR se primjenjuje na obradu u okviru aktivnosti poslovnog nastana u EU-u, neovisno o tome obavlja li se sama obrada u EU-u.2
Za strane naloge vrijedi članak 48. Presuda suda ili odluka upravnog tijela zemlje izvan EU-a kojom se od voditelja obrade ili izvršitelja obrade zahtijeva prijenos ili otkrivanje osobnih podataka može se priznati ili izvršiti samo ako se temelji na međunarodnom sporazumu koji je na snazi između te zemlje i EU-a ili države članice, primjerice na ugovoru o uzajamnoj pravnoj pomoći.2 Uvodne izjave Uredbe dodaju da izvanteritorijalna primjena takvih stranih zakona može predstavljati kršenje međunarodnog prava.2
Europska tijela za zaštitu podataka iz toga su izvela praktičan zaključak. Zahtjev stranog tijela sam po sebi nije pravna osnova za prijenos.4 Ako postoji ugovor o uzajamnoj pravnoj pomoći, tvrtke iz EU-a izravne bi zahtjeve u pravilu trebale odbiti i tijelo uputiti na taj ugovor.4 Između EU-a i Sjedinjenih Država takav je sporazum na snazi od 1. veljače 2010.4 Njihov je zaključak da se, ako nalog prema CLOUD Actu nije priznat na temelju međunarodnog sporazuma, zakonitost prijenosa ne može utvrditi, osim u iznimnim slučajevima kada su u pitanju životno važni interesi osobe.4
Pogreška ovdje nije jeftina. Za prijenos osobnih podataka protivan pravilima GDPR-a o prijenosima može se izreći novčana kazna do 20 milijuna eura ili do 4 % ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini, ovisno o tome što je veće.2 To je škripac koji su tijela opisala. Pružatelj koji postupi po stranom nalogu može prekršiti pravo EU-a, a onaj koji ga odbije može se suočiti sa sankcijama prema američkom pravu.4
Što Akt o podacima dodaje za podatke koji nisu osobni?
GDPR štiti osobne podatke. No mnogi podaci koje tvrtka ima nisu osobni, primjerice cijene, tehnički nacrti, proizvodni podaci i ugovori među tvrtkama. Za te podatke postoji Akt o podacima, koji se primjenjuje od 12. rujna 2025.5
Njegovo pravilo o stranom pristupu obvezuje pružatelje usluga obrade podataka. Uredba ih definira kao usluge koje omogućuju mrežni pristup na zahtjev zajedničkom skupu računalnih resursa, što u praksi znači usluge računalstva u oblaku i usluge na rubu mreže.56 Članak 32. od njih traži četiri stvari.
- Spriječiti. Moraju poduzeti sve prikladne tehničke, organizacijske i pravne mjere, uključujući ugovore, kako bi spriječili pristup stranih tijela vlasti neosobnim podacima koji se čuvaju u EU-u ako bi takav pristup bio protivan pravu EU-a ili nacionalnom pravu.5
- Priznati samo sporazum. Odluka stranog suda ili tijela o predaji takvih podataka priznaje se samo ako se temelji na međunarodnom sporazumu.5
- Bez sporazuma samo pod uvjetima. Strani pravni sustav mora zahtijevati obrazložen, razmjeran i konkretan nalog, a tamošnji sud mora preispitati prigovor pružatelja i moći uzeti u obzir interese zaštićene pravom EU-a.5 Čak i tada pružatelj predaje najmanju dopuštenu količinu podataka.5
- Obavijestiti korisnika. Pružatelj mora obavijestiti korisnika o zahtjevu prije nego što po njemu postupi.5 Iznimka su zahtjevi koji služe kaznenom progonu, i to samo dok je to potrebno.5
Članak 28. traži i transparentnost. Svaki pružatelj mora na svojim internetskim stranicama objaviti kojoj jurisdikciji podliježe infrastruktura svake njegove usluge i općenito opisati svoje mjere protiv pristupa stranih tijela vlasti, a njegovi ugovori moraju upućivati na tu stranicu.5 Europska komisija svrhu sažima jednostavno. Neosobni podaci pohranjeni u EU-u zaštićeni su od nezakonitih zahtjeva stranih vlada za pristup.6
Što pitati pružatelja i što unijeti u ugovor?
Većinu toga možete sa svojim pružateljima razjasniti pisanim putem. Pomoći će vam sljedeća pitanja.
- Koja tvrtka upravlja našim podacima i pravo koje države vrijedi za nju i za njezino matično društvo?
- Gdje su pohranjeni naši podaci, sigurnosne kopije i zapisi rada sustava (logovi) i odakle im može pristupiti osoblje podrške?
- Je li pružatelj objavio jurisdikciju svake usluge i svoje mjere protiv stranog pristupa, kako to traži Akt o podacima, i upućuje li ugovor na tu stranicu?5
- Piše li u ugovoru o obradi osobnih podataka da pružatelj podatke obrađuje samo prema našim zabilježenim uputama, uključujući prijenose, osim ako pravo EU-a ili nacionalno pravo nalaže drukčije, te da nas o tome tada obavještava prije obrade, osim ako mu to pravo zabranjuje?2
- Što prema ugovoru slijedi kada strano tijelo zatraži naše podatke? Najprije obavijest nama, upućivanje na međunarodni sporazum, prigovor gdje to pravo dopušta i samo nužni minimum podataka.45
- Tko drži ključeve za šifriranje naših podataka, pružatelj ili mi sami?
- Koji su naši podaci toliko osjetljivi da ih treba držati kod pružatelja koji podliježe samo pravu EU-a ili na našim vlastitim poslužiteljima?
Što to znači za vaše sustave?
Ne treba seliti svaki sustav. Počnite kratkim pregledom onoga što imate, u tri skupine. Osobni podaci kupaca i zaposlenika. Podaci koji bi vam naštetili u rukama konkurencije, primjerice cijene, tehnički nacrti i ugovorni uvjeti. I sve ostalo. Prve dvije skupine određuju gdje bi vaši sustavi trebali raditi i koji vam pružatelj odgovara.
Zatim pogledajte kako biste mogli promijeniti pružatelja. I tu pomaže Akt o podacima, jer od 12. siječnja 2027. pružatelji usluga u oblaku korisnicima više ne smiju naplaćivati prelazak drugom pružatelju.5 Sustav čije podatke možete u cijelosti izvesti i koji može raditi u javnom oblaku, hibridnom oblaku ili vašem vlastitom podatkovnom centru ostavlja vam taj izbor otvorenim. Tada vi možete odlučiti kojem će pravu podlijegati oni koji upravljaju vašim podacima, umjesto da to netko odluči za vas.
Sljedeći korak
Ako bi vam to bilo korisno, možemo se kratko sastati i zajedno pogledati gdje su vaši podaci danas, koji pružatelji s njima rade i kome bi se moglo naložiti da ih preda. Ako bi nekom sustavu bilo bolje negdje drugdje, možemo pogledati i kako poslovni sustavi i aplikacije po mjeri mogu raditi u oblaku, hibridnom oblaku ili vašem vlastitom podatkovnom centru. Što ćete s tim poslije učiniti, isključivo je vaša odluka.
Izvori
- 1. DINUM, French interministerial digital directorate, Souveraineté numérique, l'État généralise Visio, sa solution de visioconférence sécurisée et souveraine à destination des agents publics, press release, 26 January 2026. Pročitano 17. studenoga 2026.
- 2. EUR-Lex, Regulation (EU) 2016/679, General Data Protection Regulation, Official Journal L 119, 4 May 2016. Pročitano 17. studenoga 2026.
- 3. United States Code, Title 18, Section 2713, Required preservation and disclosure of communications and records (added by the CLOUD Act, 23 March 2018), U.S. Government Publishing Office. Pročitano 17. studenoga 2026.
- 4. European Data Protection Board and European Data Protection Supervisor, joint response to the LIBE Committee on the impact of the US CLOUD Act, with its annex, 10 July 2019. Pročitano 17. studenoga 2026.
- 5. EUR-Lex, Regulation (EU) 2023/2854 on harmonised rules on fair access to and use of data (Data Act), Official Journal L, 22 December 2023. Pročitano 17. studenoga 2026.
- 6. European Commission, Data Act explained. Pročitano 17. studenoga 2026.
Povijest izmjena
- Objavljeno.